Sunce
Published on 14:30, 02/02,2015
Ovo malo sunašceta što se probija između zgrada i
komšijskih kuća, pa ulijeće, čas slabašno, čas malo jače u moje odaje,
mami mi smiješak, onako blesav i dječiji. I baš nešto razmišljam sija li
i kod njega ovo slabo februarsko sunce, tamo negdje s druge strane ove
naše planete.
Danas slušam samo pjesme koje na njega podsjećaju. A na njega mnoge znaju da podsjete. On je onaj tip što vazda nešto pjevuši. Kad mu se javim na telefon, a on već pjeva. I čim progovori nazove me "dragi moj", a onda kovitlac emocija uzburka krv u venama, pa sve nešto kipi i prelijeva se.
Balašević. Sa njim je to tako. Slatko, romantično, strastveno, divlje, bolno, pa opet ispočetka. A osmijeh? Ah, taj osmijeh. Čak mu se i oči smiju. Onako blago, a opet vragolasto.
I evo zađoše i ove tanjušne zrake što su se nejako probijale. Gledam na sat i shvatam da kod njega tek sviće. Šaljem mu ove moje zrake, neka se probudi sa osmijehom, ovako blesavim, zaljubljenim kao što je moj. I neka mu dan počne uz stihove koji ga na nas podsjećaju.
Danas slušam samo pjesme koje na njega podsjećaju. A na njega mnoge znaju da podsjete. On je onaj tip što vazda nešto pjevuši. Kad mu se javim na telefon, a on već pjeva. I čim progovori nazove me "dragi moj", a onda kovitlac emocija uzburka krv u venama, pa sve nešto kipi i prelijeva se.
Balašević. Sa njim je to tako. Slatko, romantično, strastveno, divlje, bolno, pa opet ispočetka. A osmijeh? Ah, taj osmijeh. Čak mu se i oči smiju. Onako blago, a opet vragolasto.
I evo zađoše i ove tanjušne zrake što su se nejako probijale. Gledam na sat i shvatam da kod njega tek sviće. Šaljem mu ove moje zrake, neka se probudi sa osmijehom, ovako blesavim, zaljubljenim kao što je moj. I neka mu dan počne uz stihove koji ga na nas podsjećaju.